Polja primene GPS navigacionog sistema

Prva pomisao na pomen GPS tehnologije je automobi.Vozač koji nije zalutao u nepoznatom (a ponekad i u poznatom) gradu stvarno nepostoji. Zbog toga su prvobitnoGPS navigacije građivani u automobile i jahte, a nešto kasnije pojavila se i ideja GPS praćenja vozila, što je opet imalo svoje lepe početke u filmovima. Umesto predajnika koji mora da se„goniometriše“ (pominjani „lov na lisice“), u vozilo se postavi GPS navigacija koja će precizno određivati tačnu i trenutnu lokaciju automobila.

Drugi deo priče se odnosi na emitovanje te pozicije preko nekog uređaja na mestoodakle se prati vozilo. Nekako u isto vreme mobilna telefonija je postala zrela i raširena tehnologija tako da  je logično bilo da se preko mobilne mreže šalju podaci.

Zato nekada nastaje zabuna oko terminologije – GPS, GSM, GPRS – samo se prva skraćenica odnosi na navigaciju. Kad se ostvari sprega sa trećom tehnologijom koja je krajem prošlog veka imala veliku ekspanziju – Internetom – eto lepota iz filmova: sedite u kancelariji i na ekranu pratite crvene tačkice koje označavaju položaje vozila vaših zaposlenih. U poslovnim ili ozbiljnim aplikacijama, pored pomenutog praćenja vozila,GPS sistem pomaže čitavom nizu delatnosti, od raznih građevinskih poduhvata doproučavanja geoloških fenomena – vulkani, zemljotresi i sl.

Građevinci će brže i tačnije odrediti optimalne tačke za izgradnju velikih objekata, projektovatitrase puteva, dalekovoda, gasovoda i sl. Geolozi mogu da mere pomeranja tla,razdvajanja pukotina i sl. pojava koje mogu ukazati na neke od potencijalnih katastrofa kao što je erupcija vulkana.  Razvojem prihvatljivo malih uređaja koje ste mogli nositi sa sobom ljubitelji prirode su ostvarili veću slobodu kretanja. Iako se u početku mislilo na lovce i ribolovce, spisak korisnika se proširio. Lovcima je od značaja bilo da na kraju nađu svoj automobil, što nije uvek lako – i kod nas ima divljina u kojima je lako zalutati, a kamoli na nekim drugim kontinentima.

Ribolovcima je više značilo da mogu da se vrate na mesto koje su otkrili. U početku su se zadovoljavali osnovnim funkcionalnostima bez snalaženja na mapi: uređaj je mogao da pamti nekoliko pozicija, od kojih je jedna obično polazna tačka (kola) a ostalo su raskrsnice i sl. markeri. Uređaj je mogao da vam pokaže pravac u kome se nalazi tačka do koje želite da dođete. Kad ste u prirodi i to je nekada dovoljno, asvakako pruža veće mogućnosti od onih koje su vam ranije bile dostupne.

Iako ovako rudimentarni sistem navigacije bez mapa deluje zastarelo, njega možetesresti i na novim generacijama uređaja jer je minijaturizacija uzela maha, takoda se sada mogu kupiti GPS uređaji koji se nose kao ručni sat. Ovi gedžeti namenjeni su pre svega rekreativcima koji džogiraju, šetaju ili voze bicikl.Obično su spojeni sa uređajem za kontrolu rada srca, a moguće su dodatne funkcije kao što je merenje kadence (broj obrtaja pedala) na biciklu. Kada završite trening, na kompjuter prebacite putanju (tracklog) kojom ste išli sasvim potrebnim parametrima,tako da je možete analizirati i unaprediti svoj trening.

Dalji razvoj tehnologije PDA uređaja koji su dobili jake procesore, više memorije i bolje ekrane, doveo je do pojave novih GPS dodataka koji postaju mali,vodootporni i slično, ali i do ekrana koji mogu prikazati mapu. Memorija je tu bila bitan faktor, jer u kolima ili na notebook uređajima mape držite ili na CD/DVD-u ili na hard disku. Flash memorijske kartice su drastično pojeftinile u poslednjih par godina, ekrani su napredovali, dobili boju, procesori su sve brži, baterije sve duže izdržavaju, a i broj modela je sve veći, tako da ćesvako naći „idealnu“ kombinaciju. Ako želite da se šetate po gradu i ponekad krenete kolima, usput dobijate i plejer za muziku i druge multimedijalne sadržaje.

GPS u prirodi, divljini i urbanim okruženjima

Ako pak želite da istražujete prirodu, imate uređaje u mnogo verzija,sa ugrađenim kompasima, barometrima, toki-voki opcijama, otporne na vremenske uslove. Počeli su da se ugrađuju i u fotoaparate. Svi se povezuju sa kompjuterom tako da vam je omogućeno da čuvate detaljne podatke o svom kretanju.Generalno gledano, ulaganje u GPS je opravdano za sve koji često odlaze u”duboku” prirodu, u planinske zabiti ili na morsku pučinu, iz hobija ili zbog profesije. Granice između potreba profesionalaca i amatera brišu se pred neumoljivošću prirodnih elementata i srazmerno udaljenosti od čvrstog krova,lekara i pekara.

Kada je reč o korišćenju u urbanim sredinama i na asfaltnim putevima, razlika je mnogo oštrija: posedovanje GPS-a je ili potreba ili zadovoljstvo. U nekom megalopolisu je sjajno imati pomagača koji će uvek znatiu kom se pravcu nalazi i koliko je daleko naš hotel a bilo je, zar ne, i takvih situacija kad se u velikom stranom gradu parkira auto pa se posle ne zna gde jeostavljen… Da li su razlozi poput ovih dovoljni za kupovinu, svako treba daproceni za sebe.

Doduše, stalni pad cena će ovu dilemu uskoro verovatno učiniti mnogo manjom: ručni GPSuređaji već se mogu kupiti po ceni mobilnih telefona. Au prirodi… Planinarilo se, plovilo, vozilo, i pre nego što je napravljen pristupačan GPS prijemnik. Šumski putevi su bivali nadmudreni a topli kreveti,vidikovci, izvori i druge skrivene lepote vešto pronalaženi. Uglavnom. Jer,često se i lutalo – ustvari mnogo više nego što smo obično spremni da sesetimo. I kao što se moglo živeti bez mobilnog telefona ali on danas tako dobrodođe, može se i skitati bez GPS-a – ali i on tako dobro dođe. Ribolovci će ceniti mogućnost da ubeleže svoja “tajna” mesta i potom ih lako pronađu kad vegetacija nabuja ili se promeni nivo vode pa obala postanene prepoznatljiva.

Tokom vožnje čamcem vredan prsten je završio u moru? Ako je GPS tu, jednostavno će biti vratiti se na isto mesto sa ronilačkom opremom. Na planinarenju je lepo znati na kojoj je strani i koliko daleko zabačeni proplanak sa željno očekivanim šatorom. Ako se nađemo usred šume, hladnoće ivejavice a pada mrak, neizmerno vredi vodič koji će nas i u potpunoj tami sigurno dovesti do osvetljenih prozora za kojima žudimo.

Dovoljno je da na displeju našeg GPS uređaja izaberemo tačku do koje želimo da stignemoi naredimo – vodi me tamo! Zato je teško poreći korist od ove spravice za svekoji se mnogo kreću i mnogo putuju. A tek za one koji ne biraju puteve i staze,na kopnu ili vodi?  Granica između potrebe i zadovoljstva: većini onih koji se kreću asfaltnim putevima ilidobro utabanim turističkim trasama, dobra stara auto-karta će jeftinije završavati posao sve dok cene GPS uređaja drastično ne padnu. Kamiondžija kojičesto mora da se snalazi u velikim, nepoznatim gradovima je jedno, onaj ko samo želi lepu igračku i/ili da ostavi utisak na okolinu je nešto drugo – u tom slučaju GPS je, s obzirom na sadašnju cenu, luksuz. No naravno, svako ima pravoda sebi priušti i tako nešto.

Ada Ciganlija je puna full suspension bicikala sa karbonskim ramovima, zašto ne bi pratila trendove i kada su GPS navigacije u pitanju   OdGPS-a može biti i štete. Ne treba nikada smetnuti sa uma da je ova spravica samo korisna alatka koja treba da olakša snalaženje na putu ili u prirodi – ako umesto toga postane ikona, ukrašće nam mnogo toga. Ako nam je pogled stalno uprt u displej, ako sebe i druge neprestano zasipamo obaveštenjima o tome koliko još ima do kampa, kolika je visina, koliki je ukupni uspon ili spust,koliko smo od puta prešli… okrnjićemo atmosferu i uništiti onaj preko potrebni dašak avanture bez koga nema pravog uživanja. Što više buljimo u displej, to manje vidimo od okoline. Treba pustiti da GPS radi svoje i setiti ga se tek kada je zaista potreban.

Najvažnije i najlepše uspomene sa puta nikada neće biti snimljeni TrackLog-ovi, nego uvek i samo ono što smo zabeležili najstandardnijom opremom kojom raspolažemo: okom, uhom, dušom. Nije tačno da sa GPS navigacijom svako može da ode u neku planinsku pustoš i bez problema stigne tamo kuda je krenuo. U dokumentaciji proizvođača se kaže da GPS navigacija ne može da zameni ostala sredstva za navigaciju, on ih samo dopunjuje. A najvažnija “sredstva” za navigaciju pored karte, kompasa i umeća njihove upotrebe, bili su i ostali razum, iskustvo i respekt prema izazovima okruženja. Isto tako, višak elektronike ne može da kompenzuje manjak inteligencije.

 Da li nam je zaista potrebna GPS Navigacija ?

Onima koji se muvaju po kojekakvim nedođijama stvarčice poput GPS navigacije mogu zaista da zatrebaju samo jednom u životu. Ako do toga dođe, vrlo je zgodno imati ih kod sebe.U svim ostalim situacijama GPS Navigacija je “samo” izuzetno korisna i,budimo iskreni… zabavna.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite komentar!
Please enter your name here

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.